nekaj se tu fino kuha

Obiteljsko gospodarstvo Kršlin

Obiteljsko gospodarstvo Kršlin

Od kako smo bili  u jednom OPG-u pored Motovuna, razmišljamo gdje bi mogli otići pojesti nešto domaće i fino ali da ipak ne putujemo daleko. U međuvremenu smo se “snašli” sa kuhanjem razno raznih recepata doma od roštiljanja, shushija, finger fooda i ostalih delicija. No, ovo tmurno vrijeme odlučili smo “razbiti” sa izletom van kuće i van Zagreba, a opet negdje u blizini. Moji dragi prijatelji prepustili su meni izbor obzirom da ja kao imam neki tu blog pa mi je hrana i izbor restorana bitna ( 🙂 ). Bilo je puno guglanja, puno čitanja recenzija i stvarno ima odličnih ponuda koje će sigurno doći jednom na red, no ovaj vikend odlučili smo se zaputiti u Obiteljsko gospodarstvo Kršlin blizu graničnog prijelaza Bregana.  Vrlo lako se nađe ako se ne slijedi GPS, barem je tako bilo kod nas. Prije granice skrenete lijevo prema Grdanjcima i voooozite se cesticom otprilike 15 minuta sljedećih 7 kilometara dok sa desne strane ne vidite par kučica u nizu a s lijeve hrpu patkica, kokica, svinjica i ovaca.

Između ostalog smo odabrali ovo mjesto jer imaju mnogo životinja koje će, zaključili smo, biti sigurno jako zanimljivo našem najmlađem članu društva od 2,5 godine. No, dok smo se skupljali moram priznati, a i drugi će se složiti, da smo se i mi veliki „raspekmezili“  gledajući male svinjice kak jedu, patke kak se deru na nas, kokice kak kradu svinjama klopu, a s ovcama smo imali special moment. Njih smo i hranili sjenom a i spašavali malo janje kojemu su zapele nogice između letvica  u njegovoj staji, jer evo ne znam što bi se dogodilo da mi, gradska djeca, nismo bili tamo u tom trenutku. 🙂 Taman smo pogodili vrijeme hranjenja i jedan jako simpatičan striček uopće se nije bunio što mu dragamo ovce, čak se i potrudio da ovjekovječimo naše okupljanje fotkanjem. Pored restorana je super terasa koja je sigurno prekrasna ljeti no ovako zimi je zatvorena, no može se prošetati okolo i gledati pastrve kako plivuckaju.

Nakon što smo pozdravili sve životinje i pošteno se smrzili, vrijeme je bilo za klopu. Dočekao nas je odličan domaći ambijent i ugrijan prostor s peći na koju smo se svi momentalno zalijepili.

Nakon aperitiva, krenuli smo sa mozganjem što jesti. Uljudna konobarica nam je rekla što im je taj dan u ponudi a bilo je svega: pečeni/kuhani buncek, pastrve obične/punjene/u bučinim sjemenkama pržene, žablji krakovi, puževi s kučicama, zagrebački, kobase, restani, zelje i svašta nešto. Bilo je teško izabrati, moram priznati. Moj prvi izbor bio je pečeni buncek i restani krumpir i piva. No, onda sam zaključila da bi mi bilo bolje da probam nešto što nikad nisam jela pa sam se odlučila za svježu  pastrvu punjenu vrganjima i špekom, pečenu u kukuruznom brašnu i uz to pečeni krumpir  i crno vino. Znači sve sam izmijenila 🙂 i nisam požalila! Ne bih požalila ni da sam uzela nešto drugo jer je sve bilo odlično. Kako znam? E pa zato što sam probala grizić od svakoga da probam. Zagrebački je bio ooooogroman, cca 20-25cm, punjen odličnom šunkom i sirom koji se u potpunosti rastapao čim bi se prerezao komad. Pečenice i restani krumpir, uvijek odlična kombinacija pogotovo za one koji ne vole previše ljuto i začinjeno jer je ova kobasa bila umjerena po tom pitanju. Pastrva pečena s bučinim sjemenkama isto odlična, super je kad se naleti na cijelu sjemenku a sve zajedno daje poseban šmek. Žablji kraci su bili odlični, porcija velika, rekla bih cca 10 kre kre. Također ogromna porcija bunceka, oduševila je dečke, ja sam probala mali komadić i super je bilo. Uz sve se dobije pečeni krumpir koji izvana hrkskav a unutra mekani, mmmm. Cijene se kreću od 60 kuna do 100 kn. Kobasa je 60 kuna, pastrve 60-80kn, buncek 80kn, žabe 80 kn, litra „frakofke“ 40kn, a morali smo i uzeti jednu štrudlu od jabuke i oraha za probu, 20 kn. Sve u svemu, bili smo zadovoljni omjerom cijene i kvalitete.

A sad slikovni opis kako nam je bilo:

 



Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *